SRBIJA JE PONOVO OLIMPIJSKI ŠAMPION! NAŠI DELFINI SU ODBRANILI ZLATO POBEDOM NAD GRČKOM (13:10) I JOŠ JEDNOM UPISALI SVOJA IMENA U NAJSLAVNIJE STRANICE SPORTSKE ISTORIJE! Kraj jedne ere i nastavak srpske dominacije vaterpolom.

Srbija je pokazala pravu rapsodiju u bazenu od samog početka meča za odbranu titule. Poslednji ples generacije nosilaca među srpskim Delfinima bio je vredan gledanja svakog minuta. Standardni nosioci igre, svoje mesto u bazenu prepuštaju nekim novim Delfinima koji će u naredom olimpijskom ciklusu braniti boje naše zemlje. Lepši završetak reprezentativne karijere nisu mogli da zamisle kapiten Filipović sa 34 medalje, Pijetlovići, Prlainović, Mitrovići, Aleksić… Isto kao što lepši debi nisu mogli da zamisle Lazović i Rašović.
Osim dostojnog protivnika u belim kapicama, nadvladane su sudije i ovaj put. Nakon prve četvrtine, vodili smo 6:3, a svaki segment igre je bio izbalansiran.
Međutim, Grci su igrali strpljivo, gradili svaki gol i smanjili prednost na 7:6, a zatim po našoj nedovoljno branjenoj desnoj strani izjednačili na 7:7. Selektor Dejan Savić je pozvao Delfine na tajm-aut, nakon koga su naši momci ispravili pad koncentracije u odbrani.
Dobro su se branili i Grci koji su u ovom finalu tražili istorijski prekid srpske pobedničke serije. Zatim se izdvaja Andrija Prlainović. Pronalazi pravi momenat u poslednjih pet sekundi druge deonice i trese protivničku mrežu! Srbija na poluvremenu vodi 8:7.
Grčka se u nastavku maksimalno fokusirala na odbranu, pa je do gola bilo teže doći nego tokom prve deonice. Pauzu u našim golovima prekida Dušan Mandić novim fenomenalnim pogotkom. Protivnici su igrali grubo, borili se za ponovno izjednačenje svim silama. Uspeli su da iskoriste igrača više u napadu i drugi put stignu do egala 9:9. U narednom napadu, ponovo igrač više, što je branio Mitrović. Usledio je korner za Grke, koji smo takođe neutralisali.
U kontri se aktivirao najbolji trio: Mandić – Filipović – Prlainović za novi, izuzetno važan gol Srbije i rezultat 10:9. Mitrović je uspešno odbranio narednu kontru, a Srbija je izgledala psihički nesalomivo.
Kada se igra protiv Srbije, ishod je jasan
Na samom početku poslednje četvrtine, ponovo igrač manje za Srbiju. Ovaj put su Grci uspeli da iskoriste situaciju za novo izjednačenje. Najbolje izdanje Grčke se prikazalo baš u ovom finalu, a imali su i pred kime da se ističu. Igranje protiv Srbije neke od protivnika paralizuje, dok druge motiviše. Međutim, ishod je najčešće isti – pobeda Srbije.
Konačno peterac za Srbiju koji rutinski pogađa Andrija Prlainović. Treći gol u ovom finalu. Protivnik zatim ponovo ima igrača više, a Delfini u kontri uz pomoć Nikole Jakšića vode 12:10. Konačno sledi igrač više za Srbiju. Situacija na koju nismo navikli na ovom meču, a koju smo maksimalno iskoristili! Rast vođstva na 13:10.
Srpski delfini su sada imali prilike da lome protivnika, a Grčka je polako ostajala bez energije. Na još tri minuta, pobeda Srbije se nazirala, a na trideset sekundi je već počelo slavlje… Odbrojavali smo do kraja, a onda svi u bazen! SRBIJA JE ODBRANILA OLIMPIJSKO ZLATO!
Ponovo se vijorila srpska zastava na golu uz slavlje igrača i stručnog štaba u bazenu. Jedini suv, kao i uvek bio je selektor: ,,Nije bitno ni kako smo igrali ni šta smo radili. Jedan divan osećaj. Čestitam svima, nemam reči. Ovo su retki trenuci kada moram da zaćutim”, emotivno je zaključio selektor Dejan Savić nakon blistave pobede Delfina i svoje 13. selektorske medalje.
Tešili su Plavi Delfini tokom slavlja i protivnike među kojima su se nalazili nekadašnji ili aktuelni saigrači. Uprkos porazu, Grčki vaterpolisti su ponosnom učinili svoju zemlju koja se trenutno bori sa velikim požarima. Nivo sportskog ponašanja je u vaterpolu uvek za primer.
Početak Srbije u Tokiju bio je mešovit u grupi, ali nismo sumnjali. Tražili smo idealnu foru do meča protiv Crne Gore i odatle se uzdigli do prepoznatljive igre Delfina koja je potopila Italiju, Španiju, a po potrebi i sudije. Generacija koja je zvanično formirana 2009. godine danas je dostigla potpuni vrhunac po drugi put, nakon prvog zlata u Riju. Momci koji su obeležili odrastanje milenijalaca kada je reč o vaterpolu reprezentativnu kapicu prosleđuju mlađima. Smena generacija koja je neophodna, ali pada teško.
Rekordi i svetla budućnost
Naša odbrana olimpijske medalje najlepša je potvrda više od decenije zajedničkog rada, truda, zalaganja i odricanja. Potvrda dominacije kvaliteta u sportu nad bilo kojim drugim faktorima. Primer za dalje, ne samo u vaterpolu.
O kvalitetu Srbije na OI govori i podatak da smo poslednjih 20 godina uvek bili u konkurenciji za medalju. Počevši od Sidneja gde je tadašnja Jugoslavija osvojila bronzu, preko srebra u Atini, zatim kao Srbija dva uzastopna treća mesta u Pekingu i Londonu… Da bi u Riju konačno palo toliko željeno, istorijsko zlato u našem najtrofejnijem kolektivnom sportu.
Tokio je došao kao potvrda svega, u znatno konkurentnijem olimpijskom ciklusu, kada se sve veći broj selekcija aktivira u borbi za medalje. Samim tim, današnja pobeda je još slađa, a ponos neizreciv.
Najtrofejniji, veličanstveni Delfini će klupske karijere nastaviti širom Evrope, a neke ćemo gledati od jeseni upravo u našim bazenima, jer će svojim prisustvom i igrama ojačati domaće klubove u jednoj od najkonkurentnijih sezona za naš klupski vaterpolo. Viši nivo klupskih takmičenja obezbeđuje veći prostor za razvoj budućih reprezentativaca, čime se osigurava standard selekcije za nacionalni tim. Ukratko, uprkos smeni generacija imamo čemu da se radujemo i tokom narednih godina.
Za kraj, podsetimo se imena naših zlatnih Delfina: Gojko Pijetlović, Dušan Mandić, Nikola Dedović, Sava Ranđelović. Đorđe Lazić, Duško Pijetlović, Strahinja Rašović, Milan Aleksić, Nikola Jakšić, Filip Filipović, Stefan Mitrović, Branislav Mitrović.
MOMCI, HVALA VAM!